Integralna riža u jesenskom ruhu
Hranjiva, vitaminska bomba..Brzo gotovo, ukusno.Čak i moj sin, gljivomrzac, odobrava 😉
Iskreno, šampinjoni ne bi bili moj prvi izbor, već crne trube, ali kako je život kompromis, a meni je najdraže da su moji dečki zadovoljni i siti, smislila sam ovu kombinaciju. Ja sam se zadovoljila kvalitetom ostalih namirnica:
domaćim pilićem, šipkom i najdražom cjelovitom žitaricom.
RECEPT:
500 g pilećih prsa bez kosti i kože!
300-400 g smeđih šampinjona
1 veći luk
pola zelene paprike
Curry začin
sol
maslinovo ulje
Šaka koštica šipka
Velika šalica integralne riže
Sitno nasjeckajte luk i papriku. Stavite u posudu za pečenje u koju ste dodali maslinovo ulje. Odmah dodajte žlicu do dvije Curryja i malo soli pa dinstajte dok povrće ne uvene.
Dodajte na kockice narezanu piletinu pa neka se sve zajedno dinsta dok piletina ne dobije boju, odnosno dok ne ostane na suhom.
Sada dodajte narezane šampinjone(malo krupnije)…dosolite i po potrebi dodajte još Curryja(obavezno probajte) . Neka se šampinjoni dinstaju dok ne ispuste vodu…
Podlijevajte s vodom i lagano miješajte. Umiješajte žličicu integralnog brašna sa malo vode pa dodajte u lonac(za gustoću).
Miješajte na laganoj vatri do željene gustoće. Kušajte. Ako ne treba dodati još začina, ugasite vatru.
Rižu operite pa stavite u lonac s hladnom vodom. Omjer riže i vode neka bude 1:5
Kuhajte na jakoj vatri dok ne zakipi, a onda posolite i kuhajte poklopljeno na sasvim laganoj vatri još 20-ak minuta(ja obično probam zrno dok se ne uvjerim da je gotovo)
Procijedite.
Na tanjur izvadite kuhanu rižu, prelijte umakom i posipajte košticama šipka.
Pravo jesensko jelo!
Možete šampinjone zamijeniti nekim drugim gljivama.
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
