Ona je bila tu u svakom trenutku mojeg života… Znala je grliti i ljubiti, znala je savjetovati, ljutiti se, izvući iz mene sve ono što me mučilo. Čekala me budna baš nakon svakog izlaska. Govorila sam joj sve. Bila je psiholog meni, a često i mojim prijateljicama. Imala je urođen dar kako dati savjet koji ne zaboravljaš. Da te takne riječima poput nekog mudraca. Biti bolestan je uz nju izgledalo kao da si u najboljim toplicama. Domaće juhice, čajevi, tople limunade. Pa oblozi od kamilice i maslinovog ulja, tople riječi utjehe.. Rijetko smo pili antibiotike. Od nje sam naučila koliko je važna kvalitetna prehrana, kako prepoznati domaće plodove, friško meso…