PRIČE

Sretan Majčin dan!

Ona je bila tu u svakom trenutku mojeg života…
Znala je grliti i ljubiti, znala je savjetovati, ljutiti se, izvući iz mene sve ono što me mučilo.
Čekala me budna baš nakon svakog izlaska.
Govorila sam joj sve. Bila je psiholog meni, a često i mojim prijateljicama. Imala je urođen dar kako dati savjet koji ne zaboravljaš. Da te takne riječima poput nekog mudraca.
Biti bolestan je uz nju izgledalo kao da si u najboljim toplicama.
Domaće juhice, čajevi, tople limunade.
Pa oblozi od kamilice i maslinovog ulja, tople riječi utjehe..
Rijetko smo pili antibiotike.
Od nje sam naučila koliko je važna kvalitetna prehrana, kako prepoznati domaće plodove, friško meso i ribu.
Čitala mi je Baudelairea, Cesarića, Ujevića, Jesenjina… Zbog nje volim stihove.
Zbog nje sam zavoljela filmove. Obožavala je pričati o glumcima njene mladosti. Stara garda. 😍
Gutala je knjige. Sjećam se koliko sam voljela Hemingwaya pa sam za maturalni rad iz engleskog izabrala knjigu “The sun also rises” – ja sam ju čitala na engleskom, a ona istovremeno na hrvatskom. Do dugo u noć smo analizirale djelo, raspravljale o likovima. Dobila sam 5 s pohvalom. Zbog nje volim pisanje, zbog nje sam u stanju prepoznati svaki osjećaj.
Bodrila me i vukla kroz najgore faze puberteta i adolescencije, motivirala, tješila… Samo ona je to mogla.
Izgradila je autoritet na poštivanju i znanju. Ne na strahu. Beskrajno sam joj vjerovala.
Bilo joj je neopisivo važno da smo pristojni, kulturni, da razvijemo suosjećanje.
Bilo joj je važno i kako izgledamo, imala je nepogrešiv osjećaj za lijepo.
Ima već dugo kako me ne liječi i kako utjehu nalazim u samoj sebi i svojoj obitelji.
Ima već dugo kako su se stvari promijenile pa ja nju tješim, pomažem u boli. Dala nam je svu sebe. Najbolje što je znala. I svakim danom je više razumijem.
Dok ovo pišem, pijem prvu jutarnju kavu.
I spremam se ići do nje…
Jer je majčin dan. Majko moja, sretan ti😘😘
Sretan i svim mamama. Ljubim vas😘
print
4
(Visited 94 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

EnglishFrenchGermanItalianPortugueseRussianSpanish