Nedjeljom.. Kad spavamo dugo i hodamo u pidžamama bosi.. I obilno doručkujemo. Pa se ručak nekako spontano pretvori u večeru… A sva jela su s nekom dozom sreće… Malo drugačija, malo zahtjevnija ili barem malo kreativnija. I nedjeljom je sva hrana nekako ukusnija. Ne gutamo na brzinu, već ju polako žvačemo.. I dugo sjedimo za stolom 🙂 Tako je to bilo i ovoga puta.. Pa nije bilo dovoljno napraviti palačinke, nego su morale biti u obliku srca. Ove prefine palačinke mazali smo domaćim namazom od lješnjaka.. Kao zamjena za one kupovne.. Meni je uvijek glavni pokazatelj uspješnog jela, komentar mojeg djeteta. Ako sam njemu uspjela podvaliti zdravu kombinaciju s odobrenjem,…