Glavna jela,  Meso,  Recepti,  Tradicionalno hrvatsko,  Zima

Kotleti s kiselim zeljem

Kotleti s kiselim zeljem

 

Vani kiša, oblaci, vjetar, a u kući toplo, neradno poslijepodne. Vrijeme je ručka, baš ste gladni, a nije vam do mrcvarenja u kuhinji. Jedva čekate, nakon ručka, umotati se u dekicu i po mogućnosti zaspati uz zvuk kiše. U takvim trenucima nema ništa slađe od domaće hrane. Mekani teleći kotleti, kiselo dinstano zelje s komadićima dimljenog špeka i kremasti pire od celera i krumpira. Lagano se osjeti zima u zraku. Ako ništa drugo, ovo jelo ju najavljuje…

Kotleti s kiselim zeljem

RECEPT:

Teleći kotleti (1 po osobi)
500 g kiselog zelja
3 veća krumpira
1 korijen celera
1 luk
2-3 režnja češnjaka
komadić pancete /špeka
1 žlica dimljene slatke paprike u prahu
papar
2 lovorova lista

Kotlete začinite solju i paprom i premažite s malo ulja. Pustite ih na sobnoj temperaturi dok ne pripremite ostalo.

Kiselo zelje operite pod mlazom vode da ne bude previše slano.

U loncu, na malo ulja, stavite dinstati luk i špek narezan na komadiće. Pred kraj dodajte na listiće narezan češnjak.

Ubacite zelje i pustite da se dinsta oko pola sata. Dodajte papar, papriku u prahu. i lovor. Podlijevajte mesnim temeljcem.

Krumpire i celer ogulite, narežite na kockice pa stavite kuhati. kad je mekano, procijedite, dodajte sol, komadić maslaca. malo toplog mlijeka i mikserom izradite u pire.

Kotlete pecite na nauljenoj vrućoj tavi sa svake strane oko 4 minute. Bitno je da oko kosti ne ostane sirovo i da poprime lijepu boju, a da se ne presuše.

Servirajte meso, kiselo zelje i pire. Po želji dodajte ulje od pečenja.

 

Kotleti s kiselim zeljem

 

print
1
(Visited 5.213 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….