Sočni mafini s jabukama, mrkvom i orasima
Savršeni, mekani i aromatični, okupani mirisom cimeta i citrusa, ne mogu biti bolji vjesnik Božića i delicija koje slijede.
Otprilike svake godine između 20.12. pa sve do Nove godine integralna brašna i prirodne zaslađivače stavljam na mirovanje jer pravi božićni stol ne mogu zamisliti bez domaćih, kaloričnih kolača s mekanim, izdašnim tijestom i puno čokolade, maslaca i šećera. Dakle, bez grižnje savjesti, molim! Uživajmo u poslasticama, finoj hrani i ne zaboravimo podijeliti s onima koji nemaju, onima kojima je potrebno; Ipak je to smisao Božića.
RECEPT:
300 g glatkog brašna
100 ml suncokretovog ulja
2 jaja
150 g šećera
1,5 žličica sode bikarbone
3 veće mrkve
2 jabuke(kiselkaste)
2 šake mljevenih oraha
2 žličice cimeta
ribana korica limuna i naranče
1 vanilin šećer
Naribajte jabuke i mrkve na sitni ribež pa pospite cimetom i promiješajte. U drugoj posudi pjenasto izmiksajte jaja sa šećerom, vanilin šećerom, naribanom koricom naranče i limuna pa dodajte miješajući žlicom: ulje, brašno sa sodom bikarbonom, orahe, ribane mrkve i jabuke. Sve dobro promiješajte pa stavljajte u namašćene kalupe za mafine. Stavite peći u zagrijanu pećnicu 30 min na 180°C.
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
