Vrganji sa šurlicama
Vrganj nije bilo koja gljiva. Vrganj je nešto više, kralj divljih gljiva. Ove godine ga nema u izobilju kao prijašnjih godina, ali uspijete li ga naći u okolnim šumama ili na tržnicama nemojte propustiti priliku za gastronomski doživljaj.
Osim što je ova gljiva izuzetno ukusna, obiluje čitavom paletom minerala i vitamina. Idealna zamjena za meso zbog velikog udjela bjelančevina. Gljive su odlične u kombinaciji s bijelim vinom, češnjakom, senfom, lukom, peršinom i sirom pa vi odaberite što vam najviše odgovara. I obavezno dodajte maslac….
Rižoto inače nije moja vrsta jela bez obzira s kojom namirnicom ga radila pa mi i nije palo na pamet kad sam smišljala kako da pripremim vrganje.
Dinstala sam ih kratko na svemu gore navedenom, od svega po malo da se aroma gljiva ne izgubi…
RECEPT:
400 g svježih vrganja
1 manji luk
1 manji poriluk
2 češnja češnjaka
1 dl bijelog vina
1/2 žličice senfa
1 dl bademovog mlijeka
sol
papar
250 g šurlica
po želji žlica domaćeg vrhnja za serviranje
ribani tvrdi sir
maslac
Gljive očistite s vlažnom krpom pa narežite na komadiće.
Na maslacu dinstajte sitno narezani luk. Odmah posolite. Neka se dinsta oko 5 minuta pa dodajte poriluk narezan na trakice i sve skupa još dinstajte 5 minuta, odnosno dok poriluk postane staklast.
Dodajte sitno nasjeckani češnjak i miješajte još minutu.
Ubacite gljive pa dinstajte još 10 minuta uz podlijevanje vinom. Kad alkohol ispari dodajte mlijeko.
Neka se sve poveže u umak. Dodajte senf.
Začinite solju i paprom. Kušajte…Doradite okus.
Po želji sve posipajte sitno sjeckanim peršinovim lišćem.
Šurlice skuhajte prema uputi s pakiranja.
Servirajte na tanjur tjesteninu pa prelijte umakom i posipajte ribanim tvrdim sirom po izboru. Dodajte žlicu domaćeg vrhnja po želji. Dobar tek!
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
