Bila je to predivna subota u ranu jesen. Obiteljski vikend u Samoborskom gorju na 500 m nadmorske visine. Tišina, zrak koji liječi na udisaj. Zelenilo svuda. Slavili smo rođendan maminom zlatu pa smo pozvali najdraže…Bilo je toliko lijepo vrijeme da je čak i roštilj gurnut u drugi plan. A bio je dobar. Jako. Dali smo prednost prirodi. Čak sam i mamu nagovorila da krene s nama.. Brali smo kestene. Nisu još bili u svojoj pravoj veličini, ali bitno je bilo da se družimo, krećemo i nešto radimo…A onda je moja nećakinja ugledala gljivu sunčanicu. Brala ih je s roditeljima puno puta i uvjerila me da zna što radi pa smo…