Htjela sam vam ispričati priču o pecipalama. O najsretnijem okusu djetinjstva, o najobičnijim i najboljim pogačama prženima u ulju. Hrskavim i mekanim u isto vrijeme. Mi nismo znali što je gluten. Jeli smo bijeli ili crni kruh ravnopravno. Prema raspoloženju. Mislim da nismo znali za integralnu rižu ili integralnu tjesteninu. Šnita kruha i svinjske masti sa šećerom bila je naša “Milka Oreo” dok smo se krvavih koljena spuštali sa stabla i planirali napad šljivama na protivnike iz susjedstva. (Ne, to nije bilo nasilje, već dječja igra). Kad si se vratio navečer doma, sav izgreban i prljav, nisu nas pitali “Tko ti je to napravio, zvat ću mu mamu,” već “Opet…