Nono i nona živjeli su u Splitu. Firule su mi i danas najdraži splitski kvart. Sve je tamo, barem u mojem sjećanju, bilo kao u bajci. Kućica u nizu, vrt i velika palma – Nonina imenjakinja.. Moj tata, pokojna teta, rodice, brat i ja. Ispred kuće sasvim mala lođa, stol i drveni bančići. Dvije sobe na katu. Jedna velika sa, starinskim bračnim krevetom i slikom posljednje večere na uzglavlju. Bio je tu još jedan krevet i noćni ormarići… A mala sobica? Radna soba mojeg nona. Predavao je fiziku i matematiku. U slobodno vrijeme bi rješavao zadatke.. Bio je strog, ozbiljan, skrivenih emocija.. Ulazak u njegovu sobu bio je poput velike…