O prehrani/O odgoju

Buđenje uz sirovo voće i povrće!

Kažu da bi bilo idealno jesti 8-10 obroka sirovog voća/povrća dnevno. Kad pročitate ovakvu informaciju, pomislite:” Kako da ne!” i već se vidite kako 8 puta dnevno sjeckate povrće i radite salate. I zaključite kako je to jedino izvedivo ako date otkaz, po mogućnosti pošaljete djecu da žive s bakom i djedom i još uvijek vam se čini da ne bi imali dovoljno vremena za 8 salata dnevno 😉

I onda odustanete. Tu smo jaki. U odustajanju.

Ovaj način prehrane najvažnije je uvesti početkom proljeća. Za buđenje, energiju, čišćenje naše ispaćene jetre od teške hrane tijekom hladnih mjeseci, za raspoloženje, probavu, koncentraciju, volju za životom, za ljepšu kožu, za rješavanje celulita, nečistog tena, topljenje sala, za upoznavanje novog sebe.

Da rezimiram….

Za ponovno rađanje. A govorim vam iz vlastitog iskustva! I ne lažem.

Za početak, razjasnimo neke stvari! Porcija nije ogromna zdjela salate. Porcija je veličina šake, odnosno, koliko u šaku stane. Sok od jednog limuna je već jedna porcija….1 rajčica je jedna porcija, 5-6 rotkvica je jedna porcija….. šaka grožđica…itd… I nema potrebe sjeckati, slagati, miješati, dodavati začine… Već smo uštedjeli užasno puno vremena…

Dakle, moguće je i jednostavno je, a tijekom proljeća i ljeta kada plodova ima u izobilju, ništa jednostavnije…

Na posao umjesto pola kruha punjenog mortadelom i gaudom s malo majoneze ponesem sljedeće (samo za primjer, da vam olakšam, ali kombinacija ima tisuću):

šaku orašastih plodova i šaku grožđica, 3 mrkve, zeleni kašasti sok (2 šake špinata, šaka jagoda i jedna banana) – tu smo riješili 7 porcija. Kod kuće pojedite salatu za večeru i sok od limuna i naranče—–gotovo! Barem što se “sirovog dijela tiče.”

Naravno da ćete ručati cjeloviti kuhani obrok i večerati još nešto po želji (recepata za cjelovite obroke na ovoj stranici ne nedostaje), ali sirovi obroci će od vas malo po malo stvoriti novog vas. Onakvog kakvi želite biti…Veseli, bez stresa, optimistični…

Zar nam to ne treba svima?

A djeca? Koliko sirovog jedu vaši najmlađi? Imate li običaj servirati šarenu salatu za međuobrok ili su tu još uvijek masne krafne i kruh sa salamom i sirom?

Koliko voća, povrća, sjemenki, orašastih plodova i sušenog voća vaša djeca grickaju umjesto čipsa? Koristimo li darežljivost prirode u proljeće i ljeto? Jedemo li dovoljno sezonskog voća i povrća ili su nam i dalje krumpir i banane glavne namirnice?

Ako mislite da je teško, nije! Kad osjetite proljeće u sebi, poželjet ćete taj osjećaj zauvijek. Kako bih motivirala sebe i vas predlažem da dijelimo slike sirovih užina, obroka koje jedemo na dnevnoj bazi. Ne mora ih biti točno 8 ili 10, ali ovo su brojke kojima težimo.

Neka nam sirova hrana bude iz ekološkog uzgoja, od malih proizvođača, iz vlastitog vrta ili barem dobro oprana prije konzumiranja u octu i vodi.

I još nešto vam imam za reći: JESTE LI SPREMNI?

print
1
(Visited 868 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….