O prehrani/O odgoju

Promjene

Nekada planiramo promjene i sigurni smo da ćemo od sutra drugačije.

A onda se nešto dogodi. Padne kiša, baš nas iznerviraju u prometu, pa promjene odgađamo za neka bolja vremena. Kao da će ikada sve biti savršeno.

Tako nam je sve važnije od vlastitog zdravlja. Dok nas na pragu četrdesetih ne krene sustizati zanemarivanje vlastitog tijela.

Pa nas ukoči u leđima, ali sada to traje duže, puno duže. Teže se pokrenuti, teže se ispraviti nakon čučnja, a u glavi se osjećamo tromo i bezvoljno. Nakupilo se oko struka poprilično suvišnih masnoća.

Kad su mališani u pitanju, ništa nam nije teško (ili je), ali zdravlje djece nam je jedino na što se fokusiramo. Mame redovito na nogama odrade prehlade, gripe, bez čaja, bez odmora. U trku između obaveza.

Zato je dobro da nas povremeno nešto “zašteka” ili da nas ukočenost u vratu (kao mene) prisjeti da sebi sami moramo biti najvažniji. Jer ni djeca nisu sretna kada je mama bolesna, troma, bezvoljna..

Svake godine u rano proljeće 80-90% moje prehrane je sirovo. Ručak kuhan, ali opet uravnotežen, a ostali dio dana povrće, voće, svježe cijeđeni sokovi, salate.. Ono što se dogodi nakon toga je čudo! A ja volim vjerovati u čuda 😉

Zapravo je vrlo jednostavno. Količina vode koju unesete u tijelo sirovom hranom i sokovima + količina vitamina prvo se vide na koži. Nema potrebe mackati se kremama nakon tuširanja jer tijelo dobiva vlagu iznutra. Ten vam je nekako ljepši, svježiji. Celulita nema već nakon 2 tjedna, čak i bez vježbanja. Jer celulit se ne topi vježbanjem i raznim tretmanima. Celulit se topi voćem i povrćem u sirovom obliku, zeleni smoothie, voćni sok, voćna ili povrtna salata ili samo ovako…grickajte mrkvice, rotkvice, korabicu.

Koncentracija, energija, pozitivni stav.

I, znate ono kad vam kažu “riješite se stresa”? Ovo je jedini način. Kad organizam opskrbite silnim vitaminima, oni djeluju na raspoloženje, otpornost na stresne situacije, bolju koncentraciju.

Nakon 6 sati sna ste odmorni i budite se kao zeko, spremni na sve. I to s osmijehom. Još ako uz sve ovo uključite barem 10 minuta vježbanja dnevno ili trčanja, vratit ćete se ponovno u svoje dvadesete 🙂

Ponekad je dovoljan poticaj da vidiš na nečijem radnom stolu u uredu nešto što nije burek, čokolada, napolitanke. Jeste li dovoljno znatiželjni da barem pokušate?

 

print
6
(Visited 1.763 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….