Nisam dugo pisala o djeci. Nisam dugo pisala o odgoju.
Iako bez prestanka razmišljam o ovoj temi, poput svakog roditelja, uvijek sam skeptična kod objavljivanja ovakvog sadržaja.

Ne volim tekstove u kojima svi znaju sve i u kojima se serviraju čudotvorna rješenja kako ćete postupiti s djetetom u određenom trenutku.

Ne volim kada netko na temelju vlastitog iskustva smatra da je njegova metoda jedino prihvatljiva, ne uzimajući u obzir različite osobnosti djece, različito okruženje, različitu klimu u kojoj odrasta……
Zato odmah da ponovim ono što sam i ranije pisala: Kao učiteljica o odgoju znam puno. Kao roditelj ne znam ništa. Odnosno, sve manje i manje.
Mi smo trenutno u pubertetu
Upoznala sam i one koji ne priznaju pubertet kao dio odrastanja. Doduše, upoznala sam i one koji vjeruju da je zemlja ravna ploča, ali to je jedna posve druga tema.
Kad kažem: “mi smo”, mislim na sebe, supruga i dijete.
Svi živimo pubertet.. (iako smo tehnički bliže krizi srednjih godina i menopauzi).
Pubertet ipak ima prednost.
Doseli ti se tako, preko noći u tvoj dom, potpuni neznanac.
Nema više maženja, zajedničkih druženja… Prijatelji su sve.
Odlična prilika da se zapitaš:” Jesam li sve krivo?”
Koji dio sam propustila? Gdje sam pogriješila?
A usput se, barem meni, konstantno u glavi ponavlja pitanje:

Koliko smo subjektivni i koliko vlastito dijete promatramo kroz ružičaste naočale?

Što je normalno u ovoj fazi, a što nije?

Jedno je sigurno….Odgoj u ovoj fazi ne smije prestati, iako nas naši mezimci naizgled trebaju samo zbog novaca i hrane, ovo su zadnji trzaji da popravimo, ispravimo, usmjerimo, savjetujemo….izgradimo čovjeka.
Ako je istina da se na greškama najbolje uči, u ovoj fazi koja počiva na greškama, idealno je vrijeme za učenje i podučavanje.
Za ogromnu količinu strpljenja kojeg uvijek nedostaje.

Bespomoćnost i grižnja savjesti.
Opet, s druge strane, ponos i sreća.

I tako naizmjence.
Ako vas ima još u pubertetu, imam jedan savjet… Nikada ne pričajte o ovome s roditeljima koji još imaju malu djecu… Neće vas razumjeti.
Okružite se s roditeljima koji su ovu fazu nedavno prošli…. Samo oni znaju i razumiju.
Još uvijek uspijevam, kad se zvijezde poslože pravilno, doprijeti, izvući iz njega ono što se ne govori, savjetovati, saslušati… I vidim da mu je drago… da čuje i primjenjuje..
Iako su ti trenutci sve rjeđi, ali vesele.

Mogla bih još satima, ali neću. Svako je dijete jedinka za sebe. I koliko god specifični bili vaši mezimci , u pubertetu će postati još specifičniji…

Nađite najbolji put da im se približite… Da vam njihov život ne ostane skriven. Jer željet će ga sakriti….

Vi budite dovoljno daleko, a opet dovoljno blizu da pratite, čujete, vidite…. Da se ne iznenadite kad vaše savršeno odgojeno dijete napravi nešto u što bi se kladili da neće.

Jer hormoni su nepredvidivi. Zamislite samo sebe u PMS-u pa još pomnožite s dva. A vi ste odrasla, zrela osoba.

Želim nam sreću i strpljenje. I mudru glavu. I dovoljno razuma da ne budemo poput onih:” Moje dijete je suuuper!” Jer takvo razmišljanje dovodi do opuštanja…

A kad se opustiš, dogodi se katastrofa.

Ljubav i oprez….

Pohvala i kazna…

Balans….

Kako?

Nemam pojma!

Sistemom pokušaja i pogrešaka.

Nema pravila…

U tome je izazov…..

Samo hrabro!

 

 

 

1
(Visited 45 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *