petrafran

Evo mene malo da vam solim pamet….ili bolje, da si olakšam dušu 🙂

Stigle vrućine, nekako mi je sve usporeno, iako još radim i na godišnjem sam tek početkom 8. mjeseca. Dijete je sa mnom u Zagrebu, nije htio na more jer mu je ekipa tu, a u njegovoj dobi je ekipa sve. Roditelji više nisu glavni, dosadni su, naporni, stalno nešto brane i naređuju.

Dakle, ja sam na poslu i tek se vidimo u poslijepodnevnim satima, kad zajedno ručamo, a onda on odlazi s društvom i vraća se kući tek nešto prije 10 navečer. E, da….pubertet je tu, osjećam ga u zraku.
Uvijek me zanimala psihologija i pedagogija….Nije ni čudo što sam po zvanju učiteljica 😉 pa sam jedva čekala svoje dijete da sve naučeno mogu primijeniti. Ali, gle čuda! Imati vlastito nije isto što i soliti pamet drugoj djeci ili donositi zaključke promatrajući iz daleka.

I tako, uz sve svoje probleme koje odgoj nosi sa svim svojim fazama odrastanja, roditelj uči svaki dan nešto novo. Ne moram naglašavati da iste odgojne mjere ne vrijede za svu djecu i da moramo primijeniti tisuće različitih taktika, načina, pokušaja, pogrešaka, ne bi li postigli željeno.

Što u stvari želim?

Pod broj jedan, dobrog čovjeka, osjećaj za pravdu, visoku dozu empatije, nesebičnost, poštenje.
Osobu koja je odgovorna, svjesna svojih mana i vrlina, nekoga tko neustrašivo, ali ne i bezosjećajno, stremi ka svojim ciljevima koje je u stanju prepoznati.
Muškarca punog samopouzdanja, ali ne napumpanog ega. Poniznog i pristupačnog, onoga koji oprašta, tolerira, prihvaća, ali ne dopušta da ga iskorištavaju.
Muškarca koji poštuje žene, cijeni njihov trud, rad i nježnost te potrebu da budu zaštićene, a ne vrijeđane.

Muškarca koji zna pokazati osjećaje, ali i snagu i čvrstinu kada je to potrebno, ali ne silom već jednako tako nježno, ali moćno.

Nekoga tko se ne srami donijeti cvijet svojoj voljenoj pred svim svojim prijateljima i ne ogovara ženu koju voli, čak ni onu s kojom više nije. Ne bavi se ružnim olajavanjima samo da bi ispao frajer.
Muškarca koji ne provodi isprazno vrijeme pljujući po osobama, organizacijama, religijama, političkim sistemima tek toliko, da bi se pravio pametan već da djeluje ako može, a ako ne da se makne i bavi svojim životom.

Pa, baš sam si zadala zadatak, zar ne?

Teško je tijekom godine uz tisuće silnih obveza biti jednako usredotočen na svaki segment odgoja, razmišljati o taktikama, zabranama, kaznama, ali sada je pravo vrijeme za promjene.
Ljeto, godišnji odmor, uvođenje reda. Djeca su opuštenija, škola je završila, možemo se usredotočiti na ispravljanje nepravilnosti.

Reduciranje kompjuterskih i drugih igrica, sad!
Uvođenje zdrave prehrane, sad!
Odvikavanje od pelena, sad!

Ili nešto drugo, što vidite da je vašem djetetu potrebno.

Jer, kad dođe jesen i dočeka nas gomila poslova, a cijela obitelj je nervozna, sve će biti puno teže.
Da, teško je. Naporno je. Ako vas to tješi, moj sin me baš ne voli zadnjih dana, ali kad pročitam ovaj popis gore, uvijek me iznova motivira. To vam je kao kad krenete vježbati, a uskoro vam dosadi pa na zid objesite sliku Elle Macpherson u najboljim danima da vas motivira 😉
Svaki put kad popustim,  zbog  vlastite lijenosti, otežavam cijeli proces promjena, a zatim, sve iz početka.

I, da….Nikada nije kasno za promjene. Odgoj traje dok dijete ne napusti roditeljski dom pa nekada i duže 😉

Dosljednost je bitna

 U početku, mali lukavci koriste sve moguće taktike ne bi li vas omekšali. Igraju na kartu roditeljskih emocija. Kad vide da ne popuštate, popuste oni. Prilagode se. Možda je ružno reći, ali i pokore se vašem režimu. Poštuju vas jako. Oni vole dosljednost i jasno zacrtana pravila i koriste svaki vaš slabi trenutak da skrenu s puta. Ne dozvolite. Zapamtite za što se borite. Za čovjeka.

Ovako, motivirajući vas, motiviram i sebe.

Ne popuštam i ne dam mu Play Station. Ni mobitel mu ne dam baš cijeli dan. Neka se odmori od virtualnog života,  iako sam, trenutačno, najgora mama na svijetu. Neće jesti slatkiše cijeli dan jer je sam kod kuće i neće dolaziti kasnije od 10:00 kući iako su svi još vani jer je ljeto. I neka sam vještica, ali sad ili nikad.

“Ne gledajte dijete kao da je dragulj već se trudite da ono to i postane.”

On je na praznicima, ja radim. I kuham svaku večer ručak za sutra. Očekujem podgrijani ručak kad ja dođem kući. Mora znati cijeniti nečiji trud i sudjelovati u obiteljskim obvezama. Ne može mene čekati da mu podgrijem jelo. S 12 godina može naučiti i kuhati, a kamoli ne podgrijati nešto.

Ja mu nisam prijatelj već roditelj. Ja sam odgovorna za njegova djela.
Kad smo već uveli red, moramo to balansirati. Sa zabavom. Ne možemo samo braniti i zahtijevati, a ne pružati ništa. Ljeto je pravo vrijeme za povezivanje s djetetom na jednoj opuštenijoj razini.
Izleti, šale, druženje, putovanje, pričanje priča, zabavno učenje kroz igru. Otpustite kočnice, pronađite zabavljača u sebi. Neka dijete vidi u vama princezu, a ne samo vješticu. I vi ćete se zabaviti.
Želim da njegova buduća odabranica ima što manje posla <3

Je li se trud isplatio, informirat ću vas za 20-ak godina. I vi mene. Do tada, sretno! Sreća će nam trebati 🙂

0
(Visited 31 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *