Štruca i priča o dalmatinskoj materi

Postoji to nešto, nazvat ću ga prokletstvo, kad si kćer dalmatinske majke.

Ma nije to majka, to je mater.

Moćnije zvuči. Drsko, snažno, zajebano.

Pa ne možeš ispasti normalna sve da hoćeš.

Nesvjesno prenosiš dalje… S koljena na koljeno…

Odgaja ona tako svoju žensku djecu primjerom.

“Vidiš dušo kako ja, ali ti nemoj tako!” Da može poslije reći:”Lipo san ti govorila!”

Ali ti vidiš pa ne možeš drugačije.

Dok je mijesila kruh, radila zimnicu, peglala bijele lancune od pet metara s čipkom..

“Nemoj ovako, ćerce!”

Dok je čekala noćima da se sirnice dignu prije pečenja, dok je radila njoke… I onda je govorila:”nemoj bit luda!”

Ali nije prestajala..

Nije prestajala govorit, beštimat, vikat kad bi se ljutila…

Nije prestajala govoriti ni kad se nije ljutila.

Zato je tata šutio uglavnom.

Nije jadan ni danas uspio doći do riječi.

A ona…

Što na umu to na jeziku, nema tu glume i lažnih prenemaganja..

Ništa bez beštimje, vike, glasne ćakule..

Takva sam i ja.. pa beštimam s takvim guštom da me susjedi čuju kad poludim.

Sve izbacim iz sebe.

Rekla sam da neću. Htjela sam je poslušati, ali ne ide.

Tako nakon svakog blagdana kažem da neću.

I evo me opet.

S detaljno smišljenim menijem za Uskrs.

U planovima i pripremama protiv svoje volje.

A ona ponosna.

Jer ta dalmatinska mater te začara pa ako nije janjetina za Uskrs nije dobro.

A moji vam baš i nisu od janjetine.

Ušla sam danas u mesnicu i za ručak kupila biftek. Večeras u pac do nedjelje pa sa šparogama i mladim krumpirom. Zbog muža i sina.

A, onda dok sam kupovala, pogled mi pobjegne na mladu janjetinu. Gleda ona mene, gledam ja nju.

Ljubav na prvi pogled. Čista, neiskvarena.

I u zadnji čas izustim:” Molim vas komad janjetine za juhu.”

Šta vam je dalmatinska mater. To je ona kroz mene izustila.

I evo, komad janjetine za juhu je u frižideru, čeka nedjelju.

Uz domaće njoke od griza (ne da mi mater u glavi kupovnu tjesteninu).

I sirnice i pita i punjena jaja….

I cvijeće i stolnjak i frizura i nokti.

Ali ne možeš protiv matere.

Sljedeći blagdan neću ništa, matere mi?

A ova štruca bila je za doručak prošli Uskrs.

Nekako sam zaboravila objaviti recept… Evo ga zato sad, odlično je bilo?

RECEPT:

Za tijesto

450 g glatkog brašna (još malo za posipanje)
1 žličica šećera
1 žličica soli
1 suhi kvasac
2-3 žlice maslinovog ulja
oko 250 ml tople vode
Za punjenje:
tanko rezano (pršut, suhi svinjski kare ili plećka)
mozzarella
mladi luk
1 jaje za premazivanje

brašno, žličicu šećera, žličicu soli i  suhi kvasac staviti u zdjelu i promiješati.
Dodati 2 žlice maslinovog ulja
Dodavati miješajući oko 250 ml tople vode dok ne dobijete mekano tijesto
Prebaciti ga na pobrašnjenu podlogu pa zamijesiti glatku kuglu i staviti da se diže pokriveno krpom.
Kada se tijesto udvostručilo, prepolovite ga i svaku polovicu razvaljajte na oko 0,5 cm debljine.
Premazati maslinovim uljem i puniti narezanim mladim lukom, šnitama mozzarelle i salamom po izboru (pršut,suhi kare, šunka…)
Zarolati, savinuti krajeve, prebaciti u namašćeni lim, premazati bjelanjkom i peći na 180°C oko 30 min.