Omlet s porilukom i špekom
Znate ono, kad vam se baš ne da kuhati, a vaš mališan je gladan i žuri se s prijateljima na igru, a i vi se žurite ili ste taman stigli nervozni s posla i imate najgori mogući dan? E, baš tada su me jaja spasila i ponudila najbolje rješenje!
Uglavnom jaja vežemo za pripremu doručka, ali meni se baš čine zapostavljena jer su dobra zamjena za meso i obiluju proteinima, vitaminima B skupine i mineralima. Ja isključivo kupujem domaća jaja od moje kumice na tržnici. U kombinaciji s povrćem kao omlet i finu zdjelicu salate, bez grižnje savjesti ih možete servirati za ručak ili u ovakvo predivno nedjeljno jutro kao kraljevski doručak.
RECEPT
4 jaja(biološki uzgoj)
prstohvat soli
1 manji ili 1/2 poriluka(zeleni i bijeli dio)
3-4 šnite špeka narezanog na kockice
2-3 sušene rajčice
2 žličice maslinovog ulja
malo peršinovog lišća za ukras
Jaja posolite i umutite vilicom. U tavu(teflon) stavite ulje i na tanke kolutove narezan poriluk i špek. Neka se dinsta dok poriluk ne uvene. Ulijte jaja i pecite dok ne postanu kremasta, dodajte sitno nasjeckane sušene rajčice(prethodno namakane u vodi) pa presavinite na pola. Servirajte na tanjur i posipajte sitno narezanim peršinom. Dobar tek!
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
Moglo bi Vam se svidjeti
Zdrave kreme od tropskog voća u čaši
Patakenjac
