Doručak,  Jesen,  Recepti,  Slatko,  Užina,  Zima

Zobeni keksići

Počeo je predbožićni ugođaj pa tako, negdje u daljini, već osjećam miris kuhanog vina s klinčićem, domaćih kolača i čujem zvončiće sa saonica Djeda Mraza.
Obožavam ovaj dio godine i obilje kiča, fine, kalorične hrane, miris borovih grančica i svjetlost svijeća! Za početak, kao uvod u najljepši dio godine, evo finih domaćih keksića s mirisom cimeta. Uz šalicu omiljenog, toplog čaja, sasvim dovoljno za opuštanje i maštanje o božićnim željama!

IMG_1377

RECEPT

250 g zobenih pahuljica
100 g malo krupnije mljevenih lješnjaka ili badema ili oraha(može miješano)
1 žlica cimeta
100 g meda
2 jaja
100 g rastopljenog maslaca
IMG_1388
Sve suhe sastojke stavite u jednu zdjelu! Prelijte s rastopljenim maslacem, dva umućena jaja i medom! Sve dobro promiješajte i pustite da odstoji 10-15 minuta. Stavljajte sa žličicom male hrpice na podlogu za pečenje koju ste obložili papirom za pečenje. Pecite na 180°C  oko 10 minuta!

print

3
(Visited 1.085 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….