Glavna jela,  Jesen,  Recepti,  Variva i juhe,  Zima

Zimska juha od kelja

Toskanska juha od kelja je jedno od onih jela koje vežem uz hladne dane, snijeg, vatru u kaminu…
Osim toga, jedno je od onih jela gdje kelj postaje omiljena namirnica…
U originalu, ova juha kuha se s kobasicama. Ja sam se ipak odlučila za domaća dimljena rebarca…
Ni po čemu posebno ne bi se razlikovala od variva na koje smo navikli, osim što ide više krumpira u odnosu na kelj… ali žlica gustog, kremastog vrhnja mu daje ono nešto…I obavezno papar…
Čak i dijete (mrzitelj kelja) jede
Moj favorit među jelima od kelja, ma među juhama općenito <3

 

RECEPT:

1 mala glavica kelja ili 1/2 veće
2 domaća suha svinjska rebarca (ili neko drugo suho meso po izboru, špek, kobasice)
1 luk
3-4 režnja češnjaka
4 srednje velika krumpira
1-2 žličice crvene dimljene paprike u prahu
sol
papar (šareni)
vrhnje za serviranje (preporuka – Vindija domaće vrhnje za svježi sir- s narančastim poklopcem)

Luk i češnjak narežite sasvim sitno.
Krumpire ogulite i narežite na ploške debljine 1 cm
Kelj operite, odstranite tvrdi, srednji dio lista pa ga narežite na rezance
Suho meso stavite kratko prokuhati (15-ak minuta) kako bi slanost izašla… Sačuvajte vodu.
U drugi lonac stavite malo ulja i luk te crvenu dimljenu papriku i malo soli pa dinstajte da luk uvene…
Pred kraj dodajte češnjak i još kratko dinstajte. Ubacite krumpire.
Zalijte vodom (ne pretjerujte) pa dodajte kelj i suho meso.
Neka se kuha oko 45 minuta na laganoj vatri.
U međuvremenu dodajte još soli, paprike, papra, dolijevajte vodu ovisno o tome koliko rijetku ili gustu juhu želite. Ja sam dodala nekoliko žlica vode u kojoj se prethodno kuhalo meso. Dala je juhi onaj dimljeni, slankasti okus.
Kada je gotovo izvadite meso, narežite ga na komadiće i servirajte u juhi…
Prilikom serviranja dodajte žlicu vrhnja, malo mljevenog šarenog papra i sve promiješajte.
Po želji možete dodati i ribani parmezan.
Dobar tek!

 

print
0
(Visited 634 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

EnglishFrenchGermanItalianPortugueseRussianSpanish