Mogla bih sada glumiti veselje pa vam pričati bajke. Složiti nekakav osmijeh i izvući šalu iz rukava. Ali danas mi ne ide. Mogla bih okriviti južinu i oblake. Mogla bih, da nisam svjesna kako mi ovo zlo koje nas je spopalo dolazi na naplatu. Malodušnost.. Kad popusti strah i adrenalin, redovito slijedi neko tupilo i bezvoljnost. I gdje god da pogledam, primjećujem isto. Lica puna tuge, neizvjesnosti… U nekim drugim vremenima, već bi se svi veselili godišnjem. Prvo starom pa novom. Odlasku na more, planovima. Sada je sve stalo. I planovi i želje i putovanja. Danas je takav dan. Još uvijek se ne usudim zagrliti mamu. I popijem li kavu…