MAMA JA SAM BOLESTAN,  Recepti,  Zima

Čaj od luka – lijek za kašalj

Baš volim stare, domaće pripravke kod sezonskih bolesti. Mislim da sam u cijelom djetinjstvu jednom bila kod doktora. A bila sam često bolesna, od upale uha, grla, kašlja…Kao i svako dijete. Mama je svaki simptom bolesti srezala u korijenu…Čajevima, oblozima, inhalacijom…Bilo je tu biljnih čajeva za sve i svašta. Kako jabuka ne pada daleko od stabla, tako sam i ja tu tradiciju prenijela na svoje ukućane pa su nam doktori zahvalni što ih ne maltretiramo za svaki kašalj, curenje nosa i peckanje u grlu. Sve te starinske metode sam ja preuzela i podigla na višu razinu, upotrebom eteričnih ulja.
Za početak, evo jednog čaja koji pouzdano djeluje na kašalj. Kako i zašto, nemam pojma, ali nije mi važno, sve dok djeluje. Kako čaj od luka niti jedno normalno dijete ne bi pilo, a ne bih ni ja (Možete zamisliti odvratan okus luka), tako sam u njega ubacila biljne čajeve poput kamilice, stolisnika i majčine dušice te zasladila medom uz dodatak limuna. I djetetu fiiiinooooo!

RECEPT:

1 l vode
2 srednje velika luka ( s korom u komadu)
4 žličice cvjetova kamilice
2 žličice stolisnika
2 žličice lipe…ili nekog drugog čaja po izboru
2-3 žlice meda
Limunov sok

U hladnu vodu stavite dva oprana luka. Kada voda proključa, kuhajte još 10-ak minuta. Izvadite luk.
Stavite biljne čajeve da kuhaju još minutu.
Ugasite vatru, promiješajte i pustite da stoji 5 minuta pa procijedite. Kada se čaj malo ohladio, ali je još uvijek topao, dodajte med i limun pa sve dobro promiješajte. Uživajte. Možete ga skuhati više pa piti tijekom cijelog dana..Litra dnevno je dovoljna.

print

12
(Visited 18.514 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….