Kruščići sa sirom i vrhnjem

Uvijek sam biraš..
Hoćeš li dozvoliti da te okolnosti pretvore u paranoičnog, osvetoljubivog, histeričnog čovjeka ili da te okolnosti okrenu prema samom sebi.
Duboko u svoju srž.
Da se napokon kreneš preispitivati, upoznavati, umjesto osuđivati i iskaljivati svoje frustracije.
Ovo prvo je lakše. Ne zahtijeva promišljanje.
Reakcija je to poput ričućeg lava kad se ozlijedi.
Često znak slabosti i neinteligencije.
Inteligentno bi bilo promatrati sebe.
Jer ono što se dešava nije nešto na što su te pripremali. Nikoga od nas. Nema škole za životne katastrofe.
Upoznaj sebe. Gdje si najslabiji, što te čini ranjivim, nesretnim. Kad pogledaš u sebe, a ono što vidiš je bijes, tjeskoba, nezadovoljstvo koje te polako ubija i sve one koji su se našli u blizini.
Zadržati mir i pozitivan stav, veseliti se malim stvarima, trebala bi biti misija svakog pojedinca.
Nije lako.
Ali je potrebno. Za tebe i za druge.
Previše je osuda i loših vijesti.
Budi svjetlo. Prvo samom sebi, a onda osvijetli put i onome koga sretneš.. Ne pametovanjem, već osmijehom. Osmijeh je lijek u ovim danima.
A za osmijeh treba imati razlog.
Ma imaš ga, samo razmisli malo!
Da se smijete i nađete smisao u svakom danu, lipi moji??
Za početak…. Ovi kruščići. Brzinski, mekani, divni. Za ovo maglovito nedjeljno jutro.