Glavna jela,  Jesen,  Recepti,  Vege

Heljda s tofuom i povrćem

Bilo je to jako davno kad sam eksperimentirala s makrobiotikom.
F. Je imao 4 ili 5 godina i rado je jeo seitan, tofu i miso juhu.
Soja umak bio je glavni začin, a mater se križala od čuda.
-daj ti njemu janjetine i teletine?
Danas smo se prisjetili tih dana.
Ono što želim reći je divna spoznaja kako se okusi ne zaboravljaju.
Iako smo u pubertetu… (On je, ja sam u menopauzi?) ovaj ručak slistio je s guštom.
Ono što je važno, bez obzira koji put u prehrani jednog dana odabere, je to da mu niti jedan okus nije stran.
Pokazala sam mu sve. I drago mi je zbog toga.
Nikad ne znaš sa sigurnošću što će postati i kakav će mu put život namijeniti.
Mi smo tu da im ponudimo izbore.
Da ih upoznamo s mogućnostima. Tek onda ih, mirne savjesti, možemo pustiti. Izgleda da je taj trenutak sve bliže.
On silno želi na razmjenu učenika sljedeće godine. U Ameriku. Je li moguće kako vrijeme leti?
Za sve one koji neće pitati “gdje je meso?”
Evo recept:

1 poriluk
1 paprika
1 mrkva
dimljeni tofu po želji Shoyu umak
U tavu staviti maslinovo ulje pa ubaciti poriluk koji ste prethodno oprali i narezali na krugove.
Dinstati kratko pa ubaciti mrkvu i papriku narezane na trakice.
Posoliti i dinstati (ne smije se raskuhati)
Podliti sa shoyu umakom.
Pomiješati žličicu brašna u malo hladne vode i uliti u povrće. Dodati još malo vode da dobijete gusti umak.
Ubaciti kockice dimljenog tofua i još kratko kuhati.
Posebno skuhajte heljdu.
Servirajte na tanjur i posipajte prženim sjemenkama sezama i suncokreta.
Uz to obavezno zdjelica zelene salate?

print

2
(Visited 3.151 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….