Glavna jela,  Jesen,  Recepti,  Tradicionalno hrvatsko,  Variva i juhe,  Vege,  Zima

Varivo od kelja s prosom

Ovo jelo me vraća u djetinjstvo, kada smo za ručkove, dosta često jeli kelj u zimskim mjesecima! Naravno, kao dijetetu mi je sve sa žlicom bilo odbojno, ali što sam starija, ručak bez variva ili juhe mi je gotovo nezamisliv! Recepturu sam malo izmijenila, dodala sam žitaricu i začinila prema svom ukusu! Kelj je ipak ostao u glavnoj ulozi!

IMG_0182

RECEPT:

1 manja glavica kelja
1 glavica luka
2 mrkve
1 veći krumpir narezan na kockice
1 šaka prosa
2 češnja češnjaka
malo muškatnog oraščića
sol
papar
crvena, dimljena, mljevena paprika

Kelju odvojite listove, odstranite sa svakog lista srednji, tvrdi dio i operite ih. Narežite na manje komade.
Sitno sjeckani luk i mrkvu stavite dinstati na malo maslinovog ulja pa kad je skoro uvenulo dodajte krumpir i češnjak! Promiješajte pa nakon par sekundi dodajte kelj. Zalijte vodom do pola količine kelja pa pustite da kuha. Kad kelj lagano “uvene” Dodajte još vode da sve prekrije i začine (sol, papar, papriku i prstohvat muškatnog oraščića). Promiješajte i pustite da kuha do pola poklopljeno otprilike 20-ak minuta na laganoj vatri! Kada je jelo već poprimilo izgled variva, a krumpir je skoro gotov, dodajte proso koji ste prethodno isprali. Neka se kuha još 10-15 minuta. Po potrebi dodajte još malo vode i začina i kušajte pa ako okusi odgovaraju ugasite vatru. Netko uz ovo jelo obavezno jede faširance. Meni je sasvim dovoljna šnita integralnog kruha.

print

3
(Visited 10.565 times, 8 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….

4 komentara