Glavna jela,  Recepti,  Salate za veliki odmor,  Zima

Salata za imunitet

Kažu da je siječanj najdepresivniji mjesec. Ima li hrana veze s tim? Ja mislim da ima. Uglavnom, u vrijeme blagdana i nenormalne euforije, nakon silnih priprema i pojačanog uzbuđenja nagradimo sebe tako da se danima izležavamo pod dekicom ispred okićenog bora i hranimo se češće nego obično teškom hranom. Kolači pa pečeno meso, francuska salata, suhomesnati proizvodi, tijesto, mlinci, krumpiri, sve obilato zaliveno alkoholom ili gaziranim sokovima…Onda opet pod dekicu i sve ispočetka.
Onda sve to završi, a mi smo tupi, tromi, bez energije, nerijetko se razbolimo jer, osim što prijete razni virusi i bakterije, tijelo je zaboravilo što znači pojesti jabuku, voćnu ili povrtnu salatu, a kamoli potrčati.
Pa tako tromi, oslabljenog imuniteta pokušavamo uhvatiti korak sa životom prisjećajući se one iste dekice i okićenog bora, obilja trpeze i ludog veselja u želji da traje vječno.
Jetra vapi za čišćenjem, oporavkom od toksina, masnoće i ostalih poroka.
Mjesec ko mjesec! osim što je malo hladnije, ni po čemu drugome nije poseban (i što je meni rođendan 😉 ).
Po principu-Sam si kovač svoje sreće- trebalo bi pobijediti depresiju i tromost češćim boravkom na svježem zraku, tjelovježbom i pravilnom prehranom.

1.) Za početak, šećer i tijesto, ako možete, sasvim izbacite. Gazirane, kupovne sokove također, a isto tako i suhomesnate proizvode…pogotovo one iz dućana.
2.) Pokrenite se! Ne morate ići u teretanu 2 sata dnevno. Nemojte razmišljati megalomanski (ili ću se spremati za olimpijske igre ili ništa). Dovoljno je 10 minuta dnevno intenzivnog treninga kod kuće. Razgibajte cijelo tijelo… Ako ne znate koje vježbe… Internet obiluje ovakvim sadržajem. Ja obično krenem filozofirati i proučavati koje vrste vježbi za što i onda odustanem. Bilo što je bolje od ničega. Da trčite na mjestu 10 minuta već ste napravili puno!
3.) Povrtna variva i juhe, svježe salata od povrća, zeleni smoothie, voćne salate, svježe cijeđeni sokovi, biljni čajevi s medom, đumbir, kurkuma, češnjak, luk, avokado, maslinovo ulje. Tjedni meni će ići u ovome smjeru. Samo pratite.
To je to! Samo bez kukanja tipa:”Joj, umorna sam, spava mi se, ne da mi se ništa!” To je samo alarm da nešto radimo krivo! Pokrenite se zbog sebe i zbog vaših najbližih…

Uostalom proljeće je bliže nego što to sada izgleda, a ja stvarno ne želim iskusiti proljetni umor 🙂

POSTUPAK:

4 kuhana jaja
2 šake crvenog kupusa
šaka do dvije rikule
5-6 listova zelena kristal salate
1 veća mrkva
2 čičoke

PRELJEV:

1-2 žličice senfa
2-4 žlice domaćeg vrhnja
sol
1-2 režnja češnjaka
1 žlica maslinovog ulja
sok 1/2 limuna

Povrće oprati, čičoki i mrkvu oguliti i naribati, zelenu salatu škarama narezati na trakice, kupus na rezance, a rikulu ostaviti cijelu.

Sve pomiješati u zdjeli. Narezati tvrdo kuhana jaja i dodati u salatu.

Za preljev pomiješati senf s vrhnjem, posoliti, dodati zgnječeni češnjak, maslinovo ulje i limunov sok. Dobro promiješati.

Preliti preko salate i dobro promiješati. Dobar tek. Bez kruha, molim 🙂

print
1
(Visited 2.023 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….