Pureća prsa punjena pestom i mozzarellom na pireu od avokada
Danas nemam neku inspiraciju za pisanje, ali sam se zato u kuhinji prepustila uživanju. Imala sam ideju za brzi ručak s jednostavnom namirnicom, a opet malo drugačije, obogaćeno okusima. Pureća prsa koja pripremam izuzetno rijetko, u ovom receptu mogu se zamijeniti s pilećim. Sve ostalo nemojte mijenjati jer su okusi u kombinaciji s avokadom toliko fini, kao da su stvoreni zajedno. Pesto od sušene rajčice s maslinama i češnjakom i blagi okus avokada…Uživajte!
RECEPT
1 pureća/pileća prsa(500 g)
1 šaka sušenih rajčica
2 češnja češnjaka
4 veće masline
200 g mozzarelle
maslinovo ulje
sol
ZA PIRE OD AVOKADA
1 avokado
malo soli
sok od pola limuna
Prsa prepolovite po širini tako da ih ne odvojite skroz već da na jednoj strani ostanu spojena. Batom ih istanjite tako da dobijete veliki komad.
Posolite s obje strane i premažite malo s maslinovim uljem. Sušene rajčice namočite u toploj vodi 15-ak minuta. Izvadite ih i narežite na sitno. Stavite ih u sjeckalicu s češnjakom, maslinama i malo maslinovog ulja pa sve usitnite u pesto. Premažite pesto po cijeloj površini prsa. Posložite šnite mozzarelle na pesto pa sve zarolajte. Pričvrstite čačkalicama ili zavežite koncem. Stavite na nauljenu tavu da se peče sa svih strana 10-ak minuta. Nakon toga meso prebacite na nauljenu posudu pa pecite u zagrijanoj pećnici još 20-ak minuta na 180° C.
Kada je meso dobilo zlatno smećkastu boju izvadite ga iz pećnice i pustite da odstoji dok ne pripremite pire od avokada.
Avokado prepolovite pa izvadite košticu i žlicom izdubite pulpu. Stavite pulpu u električnu sjeckalicu, dodajte sol i limunov sok i sve usitnite u pire.
Ako ste s čačkalicama učvrstili meso, izvadite ih, narežite na ploške i servirajte s pireom od avokada. Preko svega nakapajte lagano ulje od pečenja. Dobar tek.
0
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
Moglo bi Vam se svidjeti
Pileća prsa punjena kremom od bosiljka
Quiche s raštikom i lososom
