Glavna jela,  Jesen,  Recepti,  Vege

Polpete od leće i prosa

polpete

Ove polpetice su nešto poput vegetarijanskih burgera. Bez mesa, a zasitno i zdravo. Mješavina žitarice i mahunarke uz dodatak garam masale i curryja, malo pikantno. Savršeno da zagrije organizam u ove hladne dane. Kao prilog može tek obična salata, ali ono što je obavezno, za moj ukus, je umak od vrhnja i češnjaka.

Mi smo baš uživali u ovom ručku.

RECEPT:

1manja glavica kupusa
1 luk
1 žličica crvene dimljene paprike u prahu
sol
papar
1 šalica (2 dl) smeđe ili zelene leće
1 šalica (2 dl) prosa
1 žlica brašna od kokosa (ne ljuskica, brašno) – opcionalno
sol
papar
garam masala (dva prstohvata)
malo chilija
 polpete od leće i prosa
Leću operite i stavite kuhati u hladnu vodu (20-ak minuta)

Proso operite i stavite u hladnu vodu (omjer prosa i vode 1:5). Kada voda proključa, smanjite na najmanje, posolite, poklopite i pustite da se kuha 15-ak minuta, odnosno dok proso ne postane mekan. Procijedite vodu od leće i prosa i sve zajedno prebacite u multipraktik. Dodajte začine po želji i eventualno žlicu kokosovog brašna za zgušnjavanje.

Formirajte polpetice, uvaljajte svaku u brašno (integralno) i pržite ih na ulju sa svake strane dok ne postanu hruskave (5 minuta sa svake strane)

Kupus narežite na trakice, luk na sitno. Luk dinstajte na ulju da uvene. Odmah ga posolite i dodajte crvenu papriku. 

Kada je luk gotov, dodajte zelje pa dinstajte uz povremeno podlijevanje vodom da postane mekan. U međuvremenu posolite, popaprite.

Servirajte uz polpete uz obavezan dodatak domaćeg vrhnja!

Dobar tek!

 

print

2
(Visited 4.851 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….