Jesen,  Kruh i tijesto,  Recepti,  Užina,  Zima

Mafini s porilukom i špekom

Uz toplu krem juhicu, umjesto kruha, savršeno pašu topli mirisni muffini. Malo promjene, a ukusno i zasitno. Uvijek su mi se više sviđale slane kombinacije muffina, općenito tijesta. Tako često napravim brzinsku smjesu za ove kolačiće s raznim povrćem i špekom, sirom, domaćom kobasicom i sl. Uvijek su dobrodošli, bilo za užinu, večeru, a u ovom slučaju za ručak.

RECEPT:
2 šalice brašna
1 šalica mlijeka
1 dl ulja
sol
1/2 vrećice praška za pecivo
1 jaje
1 poriluk
špek oko 50 g
lanene sjemenke
Poriluk narežite po duljini pa operite. Narežite ga na sitne komadiće kao i špek. Dinstajte na malo ulja 10-15 minuta na laganoj vatri dok poriluk ne uvene, a špek pusti masnoću.

U zdjelu stavite brašno, sol i prašak za pecivo
U drugoj zdjeli umutite jaje pa dodajte mlijeko i promiješajte. Dodajte ulje. Promiješajte. Ulijte smjesu u brašno i sve dobro promiješajte žlicom.
Dodajte poriluk i špek, opet promiješajte. Punite kalupe za mafine koje ste prethodno premazali uljem, ali ne do vrha već do 2/3 kalupa. Posipajte sjemenkama.
Pecite na 170° C oko 20 minuta, odnosno dok ne poprime lijepu boju. Dobar tek!

Mafini s porilukom i špekom

 

 

print
2
(Visited 4.220 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….