Recepti,  Variva i juhe,  Vege,  Zima

Krem juha od poriluka i đumbira

 

Krem juha od poriluka i đumbira

Krem juhice su često na tjednom jelovniku. Nikada ne koristim mlijeko ili vrhnje za kuhanje kod pripreme, eventualno, prema želji kod serviranja dodam nekoliko kapi vrhnja, tek toliko, zbog ljepšeg izgleda. Povrće kuham vrlo kratko pa sve izradim štapnim mikserom i dodam začine. Najčešće su to đumbir i limun. Obožavam ove guste juhe koje mogu zamijeniti i ručak, pogotovo ako sadrže mahunarke i li žitarice. Ovo je jedna od omiljenih uz juhu od mrkve. Grije i hrani u isto vrijeme. Možete dodati i pržene sjemenke suncokreta ili sezama ili prepržene kockice kruha.

RECEPT:

4 poriluka
3 srednje velika krumpira
1-2 žličice svježeg ribanog đumbira
maslinovo ulje
sol
papar

za serviranje:

Nekoliko kapi domaćeg vrhnja
1 tanka šnita prepržene pancete

Poriluk prerežite po dužini pa dobro operite. Narežite ga na kolutove(bijeli i zeleni dio).
Krumpir ogulite i narežite na kocke. Poriluk i krumpir stavite dinstati u lonac u koji ste dodali maslinovo ulje.
Makon 5 minuta dinstanja(miješajući) ulijte vodu da prekrije povrće. Dodajte sol. Kada je krumpir kuhan maknite s vatre pa štapnim mikserom sve izradite u pire. Ako je jako gusto dodajte još vode da dobijete krem juhu. Dodajte papar, ako je potrebno još soli, ako volite još žlicu maslinovog ulja i na kraju đumbir pa sve dobro promiješajte. Servirajte uz komadiće prepržene hrskave pancete i par kapi domaćeg vrhnja.
Dobar tek!

Krem juha od poriluka i đumbira

print

0
(Visited 1.908 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….