Glavna jela,  Meso,  Recepti,  Zima

Japrak s raštikom

Dozvolite mi da vam predstavim jednu super namirnicu.? Nije chia, a nije ni Macca. Nije spirulina niti Goji bobice. Nije skupa, niti ju je potrebno uvoziti. Opet ja sa svojom jeftinom super hranom 😉 Znam da nisam u trendu, ali što mogu! Trendovi u prehrani me nikada nisu zanimali. Samo zdravi razum i uvjerenje da zdrava hrana nije dostupna samo bogatima te da su najzdravije lokalne namirnice. Jeste li pogodili o čemu je riječ? Navodno ima više kalcija od bilo kojeg drugog zelenog povrća, izuzetno bogata vitaminima K, A i C… Samo 100 g ove namirnice osigurava tijelu dnevnu potrebu za C vitaminom. Bogata je folnom kiselinom pa je idealna za trudnice. Obiluje cinkom i manganom, mineralima koji imaju vrijedna antioksidativna svojstva. Dokazano je da posjeduje visoka antivirusna i antibakterijska svojstva pa je odlična za jačanje imuniteta. Iako je dostupna tijekom cijele godine jer je otporna na jako visoke i na jako niske temperature, najslađa je zimi u vrijeme mraza pa spada u jednu od najvrednijih zimskih sezonskih namirnica.
Neću ulaziti u porijeklo japraka, ali često ga pripremaju u Dalmatinskoj zagori, Bosni i Hercegovini pa se ovisno iz kojeg dijela dolazi i recepti razlikuju. Dio tradicije i vrhunske gastronomije. Na siromašnoj zemlji ona je rasla za najvećih vrućina i najjačeg mraza i tako hranila generacije. Nekada siromašna hrana, a danas vrhunska poslastica, vrlo cijenjena. Odlučila sam se na starinsku pripremu, bez puno začina i dodataka…Neka raštika dominira. Zaslužila je. I unaprijed se ispričavam, ako postupak nije dostojan tradicionalne pripreme…Slobodno me uputite u tajne. Bit ću vam zahvalna ?

RECEPT:
1 vezica raštike ( oko 600 g)
600 g mljevene junetine od vrata (može miješano teletina i junetina)
1 luk
2-3 šake riže
Sol
Papar
Maslinovo ulje
Temeljac ili juha od telećih kostiju (ja sam radila juhu od juneće koljenice i telećih kostiju)

Meso posolite, popaprite i dodajte mu sitno nasjeckani luk i rižu. Sve dobro promiješajte.
Raštiku operite, odstranite peteljke. Kad ste dobili samo list, provjerite je li sredina tvrda pa taj dio istanjite nožem.
U kipuću vodu uronite listove na 1-2 minute da lagano omeķšaju pa ih izvadite i prelijte mlazom hladne vode.
Ohlađene listove punite smjesom od mesa, ali ne previše, moraju biti puno manji od sarme, što manji, to bolji.
Umotajte ih poput sarme, a ako imate jako velike listove, slobodno ih prepolovite po duljini pa punite.
U okruglu, plitku posudu stavite maslinovo ulje i ako vam je ostao koji obareni list viška, stavite ga na dno posude kako bi spriječili zagaranje pa slažite sarmice u krug da budu jedna do druge gusto složene.

Pokapajte s malo maslinovog ulja i prelijte juhom ili temeljcem, ali ne do vrha. Dovoljno je do pola.
Neka se kuha 45 minuta do 1 sat na laganoj vatri.
Možete dodati i malo crvene mljevene paprike (ja nisam) ili komadić pancete ili suhog mesa (ja nisam)
Kada je kuhano servirajte uz dodatak kiselog mlijeka ili u mojem slučaju gustog jogurta..Dobar vam tek želim.

print

1
(Visited 4.422 times, 3 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….