Brudet od lokarde
Brudet je najbolji i najcjenjeniji kada se radi od bijele ribe i to nekoliko vrsta. Škarpina, grdobina, ugor…A često se dodaju i glavonošci i jastog…
Posebnost okusa daje i na listiće sjeckani luk, svježa rajčica i nezaobilazna kvasina.
Na otoku Visu, poznatom po ribarskoj tradiciji, riba se radila na mnoge načine pa se i plava, manje cijenjena riba osim na gradele pripremala u marinadama i brudetima. Ja vam donosim jedan od recepata s lokardom koja je osim pečena izuzetno ukusna u ovoj kombinaciji. Jednako tako, ovo jelo možete pripremiti i od friških srdela ili iglica.
Vrhunsko jelo po pristupačnoj cijeni. Kao prilog obavezno kuhana pura(žganci).
RECEPT
500-600 g jadranske lokarde (manji primjerci)
2-3 češnja češnjaka
1 svježa paprika (ovo inače nikako ne ide u brudet, ali meni jako paše pa ju stavim :-), umjesto peršina koji ne stavljam – ako nemate svježu papriku, slobodno izostavite!
2 veće rajčice (bez kože)
1-2 žlice kvasine
2 lista lovora, može i grančica ružmarina
sol
voda
maslinovo ulje
Ribu očistite i odstranite joj glavu pa narežite svaku na 2-3 komada, ovisno o veličini ribe.
Luk narežite na ploške, ne previše tanke, papriku na rezance. Povrće mora biti vidljivo na kraju kuhanja, a ne raspadnuto.
Stavite dinstati na maslinovom ulju luk, posolite i promiješajte minutu do dvije pa dodajte papriku. Dinstajte nekih 10-ak minuta da luk poprimi zlatnu boju, ali ne i da sasvim uvene . Dodajte češnjak i još minutu dinstajte.
Dodajte rajčicu narezanu na krupnije komade, lovor i ružmarin.
Žlicu kvasine razrijedite s 1 dl vode u koju ste dodali malo šećera. Ja bih vam rado opisala taj okus, ali ne mogu…Otprilike. Da ne bude previše kiselo niti slatko.
S ovom tekućinom dolijevajte brudet..malo po malo…Kušajte da ne bude previše kiselo…
Dodajte ribu i neka krčka na laganoj vatri oko sat vremena. Dodajte malo vode da se riba ima u čemu krčkati. S vremena na vrijeme protresite lonac i kušajte. Dodajte još kvasine razrijeđene s vodom i šećerom. Dodajte još same vode ako je potrebno ali ne previše. Ne smijete dobiti juhu. Saft mora biti fino gust od povrća. I ulje mora biti vidljivo na rubu lonca. Slika govori tisuću riječi.
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
