Jesen,  Kruh i tijesto,  Recepti,  Užina,  Zima

Beskvasni kruščić od heljdinog i pirovog brašna

Osim što sam obećala jednoj svojoj čitateljici, već neko vrijeme planiram raditi kruh bez kvasca. O štetnosti pekarskih proizvoda sam ranije pisala pa moji ovisnici o kruhu jedu uglavnom homemade kombinacije.
Kako mi je, uglavnom, teško naći vremena za dizana tijesta, a kruh se konzumira svakodnevno, ovaj brzinski recept je idealan. Još u kombinaciji s domaćim sirom i vrhnjem dok je još vruć…mmmmmmmmmmmmm!!!!

IMG_1340

RECEPT:

150 g heljdinog brašna
150 g integralnog pirovog brašna
1 žličica sode bikarbone
250 ml jogurta
1 žličica soli
1 šaka sjemenki(lan, suncokret, sezam)
malo maslinovog ulja

U zdjelu stavite brašna, sodu bikarbonu, sjemenke i dobro promiješajte. Ulijte jogurt i zamijesite tijesto.
Formirajte oblik koji želite(duguljasti ili u mom slučaju okrugli).
Stavite kruščić na podlogu za pečenje obloženu masnim papirom pa zarežite na vrhu. Ja sam dvije udubine, kao na slici, utisnula kuhačom. Premažite uljem i posipajte sjemenkama!

Stavite peći u zagrijanu pećnicu na 180, 30-35 minuta.
Uživajte!
Ako želite rahliji kruh, koristite umjesto heljdinog, bijelo brašno!

IMG_1326

print

2
(Visited 7.254 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….