Glavna jela,  Proljeće,  Recepti,  Tradicionalno hrvatsko,  Vege

Artičoke s bobom

Nono i nona živjeli su u Splitu. Firule su mi i danas najdraži splitski kvart.
Sve je tamo, barem u mojem sjećanju, bilo kao u bajci. Kućica u nizu, vrt i velika palma – Nonina imenjakinja.. Moj tata, pokojna teta, rodice, brat i ja.
Ispred kuće sasvim mala lođa, stol i drveni bančići.
Dvije sobe na katu. Jedna velika sa, starinskim bračnim krevetom i slikom posljednje večere na uzglavlju. Bio je tu još jedan krevet i noćni ormarići…
A mala sobica? Radna soba mojeg nona. Predavao je fiziku i matematiku. U slobodno vrijeme bi rješavao zadatke.. Bio je strog, ozbiljan, skrivenih emocija.. Ulazak u njegovu sobu bio je poput velike misterije.. Krevet, prozor, drveni stol, stolac, onaj starinski radio i ormar s hrpom knjiga.. u podnožju stepenica, spremište za metle i ostale stvari koje se čuvaju na skrivenim mjestima. Osjećam taj specifični miris i sad dok ovo pišem.
A nona, blaga, plaha, lijepa žena.. Činilo mi se kao da nikada nije povisila glas.. Sve što ju je tištilo čuvala je u sebi.. Bile su žene nekada takve, a ne kao ja, vječito histerična?
S prozora kuhinje u kojoj još i danas sanjam veliki kameni sudoper, pogled na vrt i veliki grm artičoke. ? Tamo sam ju prvi puta jela. Po noninom receptu ju je kasnije radila moja mama, a sada i ja…
Bila sam još dijete kada su nono i nona otišli, ali uspomene na kuću nekoliko kasnijih godina i najljepša ljetovanja, ulicu punu mladih, onog splitskog mentaliteta i ludila, trešete na zidiću, kupanja na Firulama. Prve simpatije? i iskrena prijateljstva. To ništa ne može izbrisati. Nona nije, poput moje bake bila opsjednuta kuhanjem, ali ima starih, obiteljskih recepata koje je ostavila u naslijeđe. Za početak, artičoke:

RECEPT:

4 manje zelene artičoke
4-5 žlica prezli
4 češnja češnjaka
Šaka nasjeckanog peršinovog lišća
Sol
Maslinovo ulje
1/2 kg boba u mahuni

Ogulite bob i sačuvajte zrna. Prezle stavite u tanjur, dodajte sitno nasjeckan češnjak i peršin i prstohvat soli.
Artičokama odstranite peteljku.
Nemojte ju bacati, već peteljke ogulite, narežite na manje komade i stavite u hladnu vodu.
Artičoke operite i pustite ih da se oko pola sata namaču u hladnoj vodi.
Ocijedite ih dobro..
Sada svaku artičoku uz pomoć prstiju obilato napunite mješavinom od prezli. Između svake dvije latice sipajte mješavinu.
Artičoke slažite uspravno u lonac. Neka budu stisnute jedna uz drugu, a u međuprostor stavite oprani bob.
Svaku artičoku prelijte žlicom maslinovog ulja pa dodajte vodu do ruba artičoka.
Posolite i pustite da se kuha na laganoj vatri sat vremena…
Prezle će zgusnuti saft taman, a prije jela možete dodati još malo maslinovog ulja.
Kod artičoka jestiva je samo sredina i peteljke.
Ostali listovi imaju manji dio mesa koji treba zubima sastrugati. Ostatak lista bacate.
Šug s bobom jedite žlicom ili umačite u njega kruh…
Netko voli staviti i grašak, ali meni je s bobom puno draže.
Dobar tek!

print
15
(Visited 20.233 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….